Postoji jedna dimenzija nepoznata covjeku
	Prostor izmedju svjetlosti i sjenke, 
	izmedju nauke i praznovjerja
	To je dimenzija tamnih sila perverzne imaginacije
	Gospodari te dimenzije nazivaju se pklatovi
	Pklatovi imaju oci i usi, i noge i ruke, i ledeni dah
	Samo im je dodir potpuno mek, korak potpuno lak
	Zauzeli su cijeli nas grad i poceli sebi ljude zvat
	Nisi vise znao ko je covjek, a ko je pklat

	C5                        D#    C5...
	Ubrzo su usli u svaki nas dom i ljudima 
	spustili zavjese
	Svak je mogao da vidi samo unutra, 
	a niko nije gledao napolje
	Na ulicu su pustili bijele medvjede 
	cija je dlaka sjajna
	Dosli su iz dalekog svemira, 
	njihovo porijeklo mora ostati tajna

	G      F          Am              G
	Mi smo pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti
	G       F         Am         G
	Mi samo zelimo da mislite ko mi
	   C
	Ko mi
	  
	        C5               D#    C5...
	Izmedju nas, draga, ne postoji nista, 
	otkako su na nasa vrata kucali
	Ne cujemo krik komsinice,
	 niti smo plin osjetili
	Prazne su case,puna pepeljara,nestaju boje,
	srce kuca sporo tika-tak
	Nema vise poljupca, ni svadje, ni samara, 
	tvoga tijela, draga,
	Ja se vise ne sjecam

	G      F...
	Mi smo pklatovi...

	G      F...
	Mi smo pklatovi... 

	G5...
	Iskaci kroz prozor, mala, i bjezimo odavde
	U dvoriste i park, pa sve do kraja ulice
	Ja cu na drugu stranu, da im trag zametnem
	Ti cekaj na kraju grada, nek auto bude upaljen

	[solo&fade]
	C Em F G
	C Em F G